Historija

I Osnivanje kluba

Fudbal se u Sarajevu organizovano igrao i godinama ranije, još od samog početka XX vijeka. Sarajevski studenti i đaci su iz raznih krajeva Evrope prenosili popularnost ove zarazne igre. Ubrzo su u gradu krenuli s radom i prvi klubovi. Iako je vrlo brzo rasformiran, ostalo je zabilježeno da je prvi klub u gradu bio Osman. Nakon njega, osnovani su drugi klubovi i neki od njih su do početka dvadesetih godina već izgradili određenu reputaciju, i to ne samo u gradu, već i u širim okvirima. No većina postojećih klubova su u manjoj ili većoj mjeri bili povezivani sa nacionalnim strukturama. Tako su dva vodeća kluba u gradu – SAŠK i Slavija, nezvanično bili klubovi hrvatske i srpske zajednice u Sarajevu. Pored njih, postojali su još Đerzelez i Barkohba, nezvanični klubovi bošnjačke i jevrejske zajednice. Više…

II Svaki početak je težak

Kao novi klub, Željezničar je počeo od najnižeg ranga takmičenja. U to vrijeme, prvenstvo Jugoslavije se igralo po kup sistemu, a učesnici su se dobivali nakon odigravanja ligaških takmičenja na nivou podsaveza. Sarajevski podsavez je imao dva ranga takmičenja koja su se zvala razredi. U prvom su igrali tada najjači klubovi SAŠK, Slavija, Hajduk i Sarajevski, dok su drugi činili Troja, Šparta, Barkohba i novoosnovani Željezničar. Očekivanja nisu bila velika i početni cilj je već bio ostvaren, a to je učešće u zvaničnom takmičenju. Prva utakmica je odigrana 2. oktobra 1921. godine protiv Šparte. Iako je protivnik važio za velikog favorita, izrazito motivisani igrači Željezničara su uspjeli doći do remija. Utakmica je okončana rezultatom 1:1, a odigrana je na igralištu Skenderija. Više…

III Traženje mjesta pod suncem

Drugi svjetski rat je protekao u neprijateljskoj okupaciji Sarajeva. Svaka normalna aktivnost je bila ograničena, a značajan broj igrača i članova kluba je učestvovalo u borbi protiv okupatora. Istina, klubovi su imali mogućnost nastavka rada u okviru takmičenja organizovanih pod okriljem NDH, no to u Željezničaru nisu htjeli. Više…

IV Gigant se stvara

Novo ispadanje u niži rang nakon neuspješne sezone 1958/1959 nije shvaćeno tragično. Klub je imao dobru generaciju mladih igrača od kojih su se tek očekivali pravi rezultati. Plasman u Prvu ligu im je izmicao za dlaku. Ipak, treća sreća i prvo mjesto u sezoni 1961/1962 su donijeli povratak u Prvu saveznu ligu. Predvođeni Vlatkom Konjevodom s klupe, te na terenu sa Osimom, Smajlovićem, Radovićem, Kokotom, Kulovićem i ostalim, “plavi” su na gol-razliku osvojili prvo mjesto ispred tuzlanske Slobode. Bilo je to rađanje jednog tima koji će obilježiti sarajevski, bosanskohercegovački i jugoslovenski fudbal u prelazu iz šezdesetih na sedamdesete godine XX vijeka. Više…

V Od zvijezda do trnja

Sezona 1971/1972 će vječno ostati upisana kao najsvjetlija u dugoj klupskoj historiji. Ne samo da je to bila prva državna titula ovog kluba koji je postepeno i uz neobično brojne prepreke izrastao iz skromnog radničkog kluba u respektabilnu silu. Godine rada sa mladim igračima u vlastitom omladinskom pogonu i posvećenost stručnog štaba predvođenog Milanom Ribarom stvorili su prepoznatljiv tim. Mnogi su ovaj tim smatrali domaćim predvodnicima tzv. “totalnog” fudbala koji će se pojaviti u to vrijeme na svjetskim terenima. Veliki broj reprezentativaca u svim kategorijama je bio dokaz kvalitetnog rada, a titula osvojena 1972. je kruna uspjeha i dugogodišnjeg rada. Više…

VI Željezničar je evropski hit

Kao i mnogo puta do sada, svaka nova nevolja u kojoj se Željezničar našao, bila je podstrek za još veće korake. Inat ovog kluba se već prije iskazao kroz stalno izdizanje iznad najraznovrsnijih prepreka, kako onih uobičajenih na koje svi klubovi nailaze, tako i raznih podmetanja. Ovaj put je bilo ovo prvo. Nagla smjena generacija i nemogućnost adekvatne zamjene nekih odličnih igrača je dovela do novog ispadanja u Drugu saveznu ligu. Međutim, to je prihvaćeno kao realnost konkretnog momenta i kao podstrek za novi iskorak naprijed. Strukture kluba su se vrlo brzo organizovale i sve je pripremljeno za ekspresni povratak u društvo najboljih. Poslije duge sezone, u kojoj su i navijači sa velikom posjetom pokazali koliko im znači njihov klub, Željezničar je ubjedljivo došao do prvog mjesta i povratka u prvoligaško takmičenje. Više…

VII Sjena koja dolazi

Poslije najvećeg međunarodnog uspjeha kluba, Ivica Osim je tim vodio još jednu sezonu. Ponovo je osvojeno sedmo mjesto u sezoni 1985/1986, a potom je Osim imenovan za selektora reprezentacije Jugoslavije. Istovremeno je klub napustilo nekoliko prvotimaca koji su otišli ili u inostranstvo ili u neke druge domaće klubove. Rezultatski iskorak je u takvim okolnostima bio nemoguć, no klub je zahvaljujući ranije postavljenim temeljima još par sezona ostvarivao rezultate dovoljne za sredinu tabele. Više..

VIII Izdizanje iz pepela

Rat je vrlo lako mogao značiti definitivan kraj za klub. Najveći broj igrača je napustio klub tražeći spas u inostranstvu. Mnogi od njih su tamo ostvarili vrlo uspješne karijere, a neki su postali reprezentativci, i to različitih država. Stadion Grbavica se nalazio na prvoj liniji fronta i već u prvim mjesecima rata je gotovo u potpunosti izgorio. Zajedno sa drvenom zapadnom tribinom, plamen je progutao vrijednu dokumentaciju kluba, a mnogobrojni trofeji i obilježja su zauvijek nestali. Sačuvano je vrlo malo toga, uglavnom ono što se nalazilo po prostorijama koje su se nalazile u drugim dijelovima grada. Više…

IX Željezničar na vrhu

Prva titula šampiona Bosne i Hercegovine je došla poput neke univerzalne pravde poslije izuzetno teškog perioda za klub. U samo nekoliko godina, plavi sa Grbavice su od kluba na ivici ponora stigli do vrha bh. fudbala. Kao rezultat ovog uspjeha, Željezničar je, prvi put kao predstavnik nezavisne BiH igrao i u nekom evropskom takmičenju. U dvomeču sa škotskim Kilmarnockom (1:1, 0:1), nedostajalo je samo malo međunarodnog iskustva kako bi se ostvario prolazak u drugi krug kvalifikacija za Kup UEFA. Više…

X Godine za zaborav

Ciklusi se neprestano ponavljaju. Historija Željezničara je prožeta stalnim usponima i padovima. Iz svake krize lokomotiva sa Grbavice je izlazila još izdržljivija i jača, ali je i svaki naredni pad teže padao svim zaljubljenicima u plavu boju. Upravo to se može tvrditi za ono što je uslijedilo u ostatku prve decenije XXI vijeka. Više…

XI Povratak na stari kolosijek

Konačno, u klubu su u ljeto 2009. godine počeli puhati neki drugačiji vjetrovi. Na veliku radost navijača, Amar Osim je ponovo zasjeo na klupu, a pozitivna atmosfera je počela okruživati Grbavicu. Gotovo momentalno su počeli stizati i dobri rezultati, onakvi kakve Željezničar zaslužuje i kakve treba postizati iz sezone u sezonu. Sedam godina bez titule šampiona, odnosno šest od posljednjeg trofeja za osvajača Kupa BiH je bilo isuviše dugo vremena za klub poput našeg. Više…